Djedamrazovske price

Prosli vikend u jednom malom pitoresknom mjestascu na jugu djedamrazovske zemlje desila se mala saobracajka  -  mladi par je autom izletio sa ceste i zabio se u poveci kamen. Bez posljedica.

Vozac i suvozac, zena i muskarac, bili su zestoko pijani. Na fincadskoj skali koja ima finu podjelu na voznju u ”pripitom”, ”pijanom” i ”zestoko pijanom” stanju, oboje su bili, kako se sluzbeno priznaje – ”dobro iznad granice koja dijeli pijane i zestoko pijane”. Ma ubijeni od alkohola. Mortus na kvadrat.

E sad, sve to skupa ne bi bilo nista cudno, da nisu optuzeni, za ono za sto su optuzeni..

Zeni, koja je sjedila na vozacevom mjestu nije izrecena kazna za voznju u alkoholiziranom stanju, vec je optuzena za pozajmljivanje auta pijanoj osobi. Muskarac, koji je sjedio na suvozacevom mjestu je optuzen za voznju u pijanom stanju. Slovo zakona.

Objasnjenje ide ovako – zena na vozacevom mjestu je samo pritiskala gas, dok je muskarac na suvozacevom mjestu drzao volan, te tehnicki gledano ”upravljao vozilom”. Iz toga, po slovu zakona, zena nije mogla biti optuzena za voznju u pijanom stanju, jer jednostavno nije ni vozila. Samo je bila pijana, a to se po zakonu ne kaznjava. Muskarac, koji je sa suvozacevog mjesta upravljao vozilom, je optuzen za voznju u pijanom stanju. Naravno. Zena je za sada optuzena samo za pozajmljivanje auta pijanoj osobi. U Finskoj, ako pozajmis auto pijanoj osobi nacinio si prekrsaj.

Na kraju konca, zena prolazi sa minimalnom kaznom, a tipa ce oderati po dzepu plus sto ce mu vozacka mjesecima na susenje.

I to nije sve. Naravno da nije. Uvijek ima jos.

Za zenu ima jos nade – ako kaze da auto nije pozajmila, onda je nece moci optuziti bas ni za sto, a muskarcu ce se prisiti i nova optuzba za “neovlasteno upravljanje tudjim vozilom”.

Ne ulazeci u detalje zasto su imali takav stil voznje, sto i nije bitno za cijelu pricu, mene malo proganja jedna stvar – da je muskarac kojim slucajem bio trijezan, onda niko ne bi bio optuzen ni za sto. Drugim rijecima, ako hoces pijan voziti auto, nabavi trijeznog suvozaca i ako nemas "pijanske srece" pa te gospoda u plavom zaustave, samo podigni ruke i pokazi da su suvozaceve ruke na volanu!? Ludilo.

Jos od embrionalne faze sam mrzio grmljavinu. Poslije se to samo pojacavalo, a proslog ljeta dobilo i svoje prorocansko objasnjenje. Proslog ljeta, grom mi je pogodio u kucu, i izazvao poprilican haos kod elektricnih uredjaja. Elektromasakr. Inace je Finska, pogotovo njen sjever, zemlja sa rijetkom grmljavinom. Ljeta su blaga, nema velikih oscilacija u temperaturi, pa kao, nema ni grmljavine. Kazu da je vjerovatnoca udara groma puno manja od one za sedmicu na lotu.

Trazeci odstetu od osiguranja i ispunjavajuci gomilu papira, dodjoh i do tacke u kojoj je bilo pitanje ”da li sam u trenutku nesrece bio pod uticajem alkohola”. Naravno da sam pitao ”a sta da sam bio pod uticajem par piva?”. Zena iz osiguravajuceg, ne trepnuvsi svojim umjetnim trepavicama mi je rekla “naravno da u tom slucaju ne ispunjavas regulative za naknadu stete”. Nije mi uspjela naci nikakvu brosuru (kavu obicno daju u tim prilikama) da se i sam uvjerim kako je mjesto udara groma direktno proporcionalno sa kolicinom alkohola u krvi, ali nista zato.

Naravno da sam podebljao ono “nisam bio pod uticajem alkohola”. I naravno da sam dobio odstetu za sve pa i za rezervni stari printer kojeg mi se zbog nekog razloga mjesecima nije dalo odnijeti na smece. Slovo zakona postovati se mora. Breaking The Law.

Oduvijek sam imao utopijsku zelju napraviti jedan dobar geneticki inzinjering i iskombinovati nordijsko-skandinavsku analiticnost i profesionalnu ozbiljnost sa nasom spontanoscu, kreativnoscu i otvorenim duhom. Spojiti santu leda i vulkan. Ibrahimovic. Bila bi to nepobjediva kombinacija kojoj ni pravi, a pogotovo ne "europski" Brazil, ne bi mogao nista. I ne samo u loptanju.
Raja je pocela previse lako da se pali prije  jucerasnje utakmice. Nije to nikada dobro. Sve sto se lako pali, brzo sagori.
Fali nam jos profesionalizma (pogledajmo Slovence). I jos malo iskustva (dvije nase greske, dva primljena gola). Fali nam i Platini. I kredibiliteta (Salihovic crveni, a Nani nista). I srece (one precke i stative). I samokontrole. I realnosti ponajvise. I sve da se poklopi. Jedino nam ne fali lopova, popaljenih masa i hipnotisane gomile.
Ako smo zeljeli biti realni, trebali smo prije ove zadnje, pogledati nase predhodne  "malo jace" utakmice (1xPortugal, 2x Spanija, 2x Turska). Istorija uciteljica - od mogucih 15, osvojili smo jedan bod. Jedan.
Znaci, ako smo realni, onda nismo nezadovoljni. Ispali smo od boljeg. Sta bi tek bilo da smo ispali onako kako su ispali Irci (zato nam je i falio Platini).
U svakom slucaju, ipak je ova reprezentacija najbolji BiH izvozni proizvod. Samo se nekako bojim da ce ponovo biti "spaljivanja do temelja" i kretanja ispocetka. Kao da nas je Nietzsche konstruisao. Valjda se jednom naucimo nastavljati tamo gdje smo stali, a ne kao u "Ne ljuti se covjece", da svaki put krecemo ispocetka. A sestice nigdje.

p.s. I ona "Bosnom behar probeharao" meni bas nikako ne sjeda kao neka navijacka pjesma.

http://www.youtube.com/watch?v=3hgDYCeGAVs

Tu i tamo preletim preko novinskih izdanja od Vardara pa do Triglava. Uvijek isti rezultat. Veliko se sranje odigrava. I reakcija je uvijek ista - redovito si pokvarim raspolozenje i ospem se tezim zbunjitisom. Sto je najgore, cim prodje, ponovim isto. Nije mazohizam vec autoagresija, vec citirah nekoc vrlog pjesnika Ivicu.

 Elem, Slododna Dalmacija u svom broju od 16.09.2009 donosi i ovu vijest:

” Prije najavljenog podizanja spomenika dr. Anti Paveliću u središtu Zagreba, Hrvatski uljudbeni pokret i njegov predsjednik dr. Tomislav Dragun uskoro putuju u Srbiju, na Ravnu goru, kako bi tamo obišli spomenik vođi četničkog pokreta đeneralu Draži Mihajloviću. Želja im je da budući poglavnikov spomenik bude izrađen po “mustri” Čiča Dražina i da na licu mjesta prikupe iskustva o rehabilitaciji ravnogorskog pokreta kako bi ih sutra mogli baštiniti u rehabilitaciji ustaštva u domovini.”

I onda dolazi slag na tortu, komentar Miroslava Čele Vukovića, predsjednika Srpskog četničkog pokreta “Ravna gora”, o skorom druženju ustaša i četnika:

 ”Rat se vodio i stao. Možda zbilja trebamo sjesti i porazgovarati. Ako dođu legalno, neka obilaze sve po svojoj miloj volji, jer mi četnici smo civilizirani ljudi: u ratu mirotvorci, a u miru humanitarci”

 Ako Feral jos uvijek ima rubriku Greatest Shits, ovo bi im mogla biti izjava  za gomilu desetina godina...a mogla bi se odigrati i prijateljska fudbalsko-nogometna utakmica. Vise od igre.

09090909. Deveti deveti devete godine. U devet sati ce fudbalsko-nogometna BH repka dobiti jos jednog navijaca, ako je vjerovati sefu manjeg blentiteta. Ako se sjeti. A tesko da hoce, vec u startu je promasio stadion, umjesto u Zenicu otisao u Beograd. Inace nista, politicarima se kod nas ionako ne vjeruje.

Nikada se nisam slagao sa terminom ”najvaznija sporedna stvar na svijetu”, ofucano mi zvuci. Nekako mi je to preblago receno. Nedoreceno. Uvijek sam vise volio ono ”vise od igre”.  Ako nesto tako jako pokrece mase, zaustavlja pamet, odvodi u bijes, dovodi u nirvanu, izaziva i smrt, i proizvodi ratove (Honduras/Salvador), onda je zbilja nezasluzeno govoriti o “sporednoj” stvari. Ne postoje sporedne i nevazne stvari kada su ljudski zivoti u pitanju.

Nakon sto Ciro postane novi Tito, mogao bi mu se i spomenik podici. Odmah do Bruce Lee-ovog.

Pomalo zaboravljeni topic ponovo dolazi na svoje. Proslog vikenda na sjeveru nase djedamrazovske zemlje odrzano je 14. Svjetsko prvenstvo u nosenju zena. Pravih, od krvi i mesa.

Takmicenje se odvija po IWCCRC (International Wife Carrying Competition Rules Commitee) pravilima, a svako ima pravo ucesca. Trci se staza duga 253.5m, tako sto muskarac nosi zenu cija minimalna tezina mora biti 49kg. Na stazi se nalaze i tri prepreke – jedna vodena, dubine oko 1m, i dvije suhe. Jedno od vaznih pravila, koje je uvedeno i u sluzbenu listu pravila, je da svima ucesnicima mora biti zabavno! Ipak, za one na cijim se licima u vrijeme trke osjecaj zadovoljstva i ne moze bas primjetiti, ne postoje kazneni bodovi.

Ove godine  su se Finci vratili na pobjednicko postolje. U konkurenciji 35 parova zauzeli su prvo i trece mjesto, dok su drugi bili, uvijek za nosenje spremni i tradicionalno dobro plasirani Estonci.

Prosle godine pobijedio je par iz Estonije, dok su parovi iz Njemacke i Engleske zauzeli drugo, odnosno trece mjesto. Nagrade su predvidjene i za najsmjesniji par, najzescu odjecu, te za najjaceg nosaca.

U ekipnom dijelu prvenstva, koji je u biti “stafeta”, ponovo je bila najbolja finska ekipa. Ovdje tri muskarca nose naizmjenicno jednu zenu, znaci svaki po 1/3 staze, i na “primopredaji” nosac mora ispiti flasu “nosaca zene”, pica, ciji sadrzaj nije preciziran, ali poznajuci lokalnu tradiciju sigurno sadrzi znacajan procenat alkohola. Nakon sto je eksirao, kolega iz tima moze nastaviti nosnju.

Postoji i disciplina ”sprint”, a predstavlja skracenu verziju prve discipline (100m umjesto 253.5m).

Kruha i igara.

http://www.youtube.com/watch?v=PIB9UcA5iQU&feature=related

Po zadnjim prebrojavanjima kazu da nas je oko 42 miliona razasutih po cijelom svijetu. I to nepravilno razasutih – oko dvije trecine po Africi, ostatak svuda pomalo. Preko polovina nas dolazi iz samo tri zemlje – Palestine, Iraka i Afganistana. Ostala sedmorka, koja sa vodecom trojkom cini ”top ten” su Siera Leone, Eritrea, Angola,  Sudan, Somalia, Ruanda, Bosna i Hercegovina.

Ne znaci li to da spadam u egzoticnu i endemicnu vrstu – European Refugee, Balkan?

Nije mi jasno zasto se gotovo svuda uz 20th Jun, World Refugee Day, prisiva, i cesto upotrebljava rijec ”celebrate”??

Ako se vec slavi - Sretno nam bilo!

Sve najbolje, vesele i zdrave bile, slusale dobru muziku, muzevi vas slusali, momci obozavali, ljubavnici ostali neotkriveni, na poslu napredovale, na ulici izazivale uzdahe bez nepristojnih komentara, te sretne i nasmijesene docekale i sljedeci 8. Mart!

Godisnjica. Mjesecnica.  Dnevnica. Tako blizu, a tako daleko. Da postoji Svjetsko prvenstvo u godisnjicama, jubilejima, sjecanjima i slicno, bili bi medju prvima. Pamte se godisnjice zbog godisnjica, ne zbog dogadjaja, dogadjaji se zaboravljaju.  Vazne stvari se brzo kod nas zaborave.

Nedavno se u fincadskim lokalnim novinama, u vise navrata, nadjose prilozi o Bosni, konkretnije Sarajevu i okolnim planinama – prica se uglavnom zasniva na neiskoristenosti kapaciteta za zimski turizam. Potegnu se prica o skijaskim skakaonicama na kojima se nikada nije skakalo poslije ZOI 84, pojavise se dva-tri lika koja jos kukaju kako je rat sve unistio i da nema para za obnovu. Za oko mi zapade intervju sa cuvarem skijaske skakaonice na kojoj je njegovo velicanstvo i lokalna legenda Matti Nykänen osvojio zlatnu medalju. I tako dodjosmo do njega, jednog od zescih likova u sportskom svijetu na ovoj planeti – Mattija Nykänena. A jedan je Matti.

Prije nesto i vise godina, kada se navrsilo jubilarnih 20 godina od ZOI 84, i kada su ex-olimpijskim gradom setkali svi oni silni slavljenici ZOI 84, od Katerine Witt do Jure Franka, samo jednog velikog medju velikim nije bilo. Nigdje se nije spominjao osvajac zlatne i srebrne medalje Matti Nykänen. Tadasnji 20-ogodisnji djecacic je osvojio zlatnu medalju na 90-metarskoj skakaonici ispred drugoplasiranog Weissfloga sa najvecom ikada napravljenom razlikom u istoriji skijaskog skakanja na OI. Kazu da zlato na 70 metarskoj nije osvojio cisto sto se vec tada precesto druzio sa alkoholnim picima svih vrsta. Oni hrabri bi rekli da je to zbog sljivovice, sto nikad nije , niti ce bit dokazano, ali ce biti potkrijepljeno dogadjajima u buducnosti. Godinu dana poslije, Matti je postavio rekord na Planici, nastavio osvajati medalje i prvenstva (ukupno ima 15 medalja na svjetskim i 22 medalje na drzavnim prvenstvima), da bi ubrzo poceo isparaviti skupa sa popijenim alkoholom, sto ga je dovelo do gomile skandala, i konacno do izbacivanja iz drzavne reprezentacije 1987 godine. Samo godinu poslije, napravio je nevidjen comeback, vratio se u tim, te na slijedecim Olimpijskim igrama (Calgary 1988) osvojio sve sto se osvojiti moze – tri zlatne medalje, cime jos drzi rekord po broju osvojenih medalja u skijaskim skokovima na OI. Nakon bljeska, ponovo je zavladala tama, Matti je nastavio po starom, otisao i nikada se nije vratio, sto se skokova tice.

U vrijeme kada su Katarina i Jure setkali po Sarajevu i prisjecali se slavnih dana, Matti je bio na odsluzenju zatvorske kazne za pokusaj ubistva, imao je iza sebe 4 propala braka, mali milion  prekrsaja svih vrsta, beskonacno pijanstava i tuca. Nakon pola odsluzene kazne, pusten je uvjetno, ali vec prvog vikenda biva vracen na ”dosluzenje” zbog nasilnickog ponasnja u alkoholiziranom stanju. Jedno vrijeme je radio kao striptizeta (ili se kaze striptizer?) u jednom kazinu blizu Helsinkija, a u to vrijeme je bio (i jos uvijek je) najomiljenija tema zute stampe. Radio je sve i svasta, jer je prakticno zivio od clanaka o sebi u zutoj stampi, a postoje i svjedoci koji tvrde da bi Matti znao nazvati novine i pitati ih ”koju pizdariju hocete da napravim za 10 000”. Na prijedlog da se oproba u muzickim vodama, kao poznata (i ipak voljena faca medju ljudima), i pitanje da li zna pjevati – kazu da je Matti odgovorio ”nisam sigaran, nisam nikada pjevao,mozda i znam”. Tako je Matti uskocio u estradne vode, i skok mu je bio kao u Calgary 1988, te je uspio napraviti zivotni comeback dosegnuvsi zlatni tiraz sa svojom prvom plocom. Time je Matti definitivno usao u istoriju kao rijetka osoba koja pored zlata u sportskom ima i zlato u muzickom zivotu. Vjerovatno da takvih nema puno, a ako bi se i nasli, sigurno ne postoji niko sa cetiri olimpijske zlatne medalje i jednom zlatnom plocom. Zlatne medalje su inace, nakon pokusaja prodaje u jednom od brojnih Mattijevih delirium tremensa, zavrsile u muzeju grada Lahtija, a zlatna ploca je dozivjela i svoje potomke (bijase li ono cetiri izdana LP-a).

Godine 2008, na veteranskom Svjetskom prvenstvu, Matti ponovo osvaja zlatnu medalju. Vjeciti comeback. O njemu je napisano sedam knjiga. Snimljen je i film. Zesci od olimpijskog vjecitog plamena.

Inace, danas mi je godisnjica bloga. Ne volim godisnjice.

http://www.mattinykanen.info/

Malo je prestalo. Snijeg je padao bez prestanka cetiri dana, sto je znacilo da sam dobar dio slobodnog vremena proveo u snijegolopatanju. Danas nam je bilo fino i suncano. Valjda je to pocetak one ”fine zime”, sa puno sunca i snijega, do sada je bilo mraka i padavina sasvim dovoljno.

Neki dan u lokalnoj samoposluzi primjetih nesto vrlo zanimljivo. U zadnje vrijeme sam u istoj redovito prakticirao pitanje da li imaju “neki drugi greip osim izraelskog”.Odgovori svih priupitanih ljupkih teta je bio negativan, uz ljubazan osmjeh sa blagim cudjenjem na licima. I tako, kada sam skoro i odustao, prije par dana, prolazeci pored fino naslaganih zutih greipova, primjetim da ispod istih vise ne pise “Zemlja porijekla: Izrael”, vec “Zemlja porijekla: Juznoafricka Republika”. Fino bogami. Male stvari su one koje zivot cine sretnim. Od jos manjih stvari se grade velike stvari. Baby steps. Naravno, nije mi ni na kraj pameti da razmisljam o tome da li je stvarno greip iz Izraela ili JAR, da li su moja tvrdoglava pitanja mozda cak i dosla do usiju onih koji nabavljaju greip, da li ce to ista promijeniti, vec sam jednostavno bio zadovoljan. I snjezna oluja koja je u tim momentima dostizala vrhunac, ucinila mi se ljepsom.

Sinoc odgledah zanimljivu emisiju o Izraelskim Human Rights aktivistima, koji su podijelili oko 150 video kamera u okupiranim podrucjima, a koje Palestincima sluze za prikupljanje dokaza o  napadima vojske, policije, i doseljenika. Kazu da su se napadi smanjili i do 50%, jer eto sada palestinci imaju i video dokaze preko kojih se ne moze preci kao sto se prelazi preko njihovih svjedocenja i iskaza. Uvijek mi je nekako drago kada skontam da ima ljudi kojima nisu isprani mozgovi bas do samog kraja.

Kontam, od svih pripadnika izraelskog nebeskog naroda, sa kojima sam na bilo koji nacin bio u kontaktu, ne mogu se bas sjetiti nekoga pozitivnog. A volio bih.

Prije par godina imadoh priliku (ili nepriliku) raditi na jednom projektu za, kako je navedeno, drzavu Izrael. Ciko sa druge strane zice, za cijelo vrijeme (par mjeseci) je uvijek imao neljubazan glas i zapovjednicki ton. Kako je to bilo bas u vrijeme onog predzadnjeg izraelsko-palestinskog rata, svako malo, ciko vojnickog glasa je morao ici u skloniste, tako da su nase telefonske konferencije redovito bile prekidane. Nije bilo sanse ni za poslovni, a kamoli za neki neobavezni chat. A da je i bilo, sigurno ne bih pozelio sa cikom otici na pivu. Poslije je jedna teta, sigurno cikina dobra drugarica, dosla u posjet Finskoj, pa sam imao prilike procaskati na veceri. Doznah tako da nju, eto, “politika ne zanima”, ali nakon par promila doslo se i do izjave kako je “ponosna sto je sluzila vojsku” i da bi “to ponovo rado ucinila”. “Rado Izraelac ide u vojnike”.Cisto mi na trenutke dolazilo ono “de se ti malo smiri”. Srecom i to je proslo, a Izraelce su zamijenili Korejci, ako se ne varam. Sta je Finska firma (hemija/nanotehnologija) radila za Izrael, ce naravno ostati zauvijek tajna, ali kada pogledam mogucu primjenu materijala koje smo u to vrijeme pravili i poslali u obecanu zemlju, trudim se misliti o necemu drugom. Kasnije sam tu i tamo nalijetao na “Jaffa people”, sto poslovno, sto privatno, po sastancima i kafanama, i gotovo uvijek sa istim rezultatima. Svi su bili ili cike vojnickog glasa ili “military tete”, svuda disco, nigdje rocka. A znam da ga ima. Mora biti. Daleko da su svi isti. Siguran sam. Uvijek ima istijih od istih. Generalno, nista losije od dokazivanja  ljubavi prema domovini (ili bilo cemu) – mrznjom. Bojim se da je to vise pravilo nego izuzetak. Svuda. Kod nas pogotovo. Ipak, mi imamo i dodatak – u stanju smo da sve ozbiljno svedemo na salu, i da od svega neozbiljnog napravimo zivotno vazno pitanje.

Nedavno na blogger.ba nabasah na poziv za akciju o formiranju “blogerske vlade” (Hazbinatorr). Ideja, nazalost, i naravno, nije naisla na neki masovni prijem (po mojem zadnjem update-u). Meni se ideja svidja. Nedavno sam spominjao da bi se od ljudi iz blogosfere sigurno sastavila vlada koja ne bi bila nista losija od sadasnje. Naprotiv. Jedini nedostatak svega, a volio bih da nisam u pravu, je da su se ljudi pomirili sa trenutnom situacijom, te da ih malo sta zanima. Svemu se nekako prilazi sa pesimizmom, malo ih je koji vjeruju u bilo kakve promjene. Samo ideje na kojima se nista ne radi, nikada ne budu realizovane. Sve ostale imaju sansu.

http://hazbinatorr.blogger.ba/

http://www.btselem.org/English/index.asp

Pocelo je sa olujom, nastavilo se hladnocom od -21C, da bi se prije dva dana desilo nesto sto jos nisam ovdje dozivio – padala je kisa. Kisa u januaru, samo jedan dan nakon temperature od -21C, je nesto sto ne pamtim. Prosli januar je bio, kako statistike kazu, najtopliji od kako se januarske temperature mjere, ali  nije bilo kise. Nije je bilo ni zadnih 15-ak januara. I vise. Siguran sam. Kako je to cudo od kise trajalo samo jedan dan, a vec narednog jutra je bilo standardnih -15C, vise nisam ni siguran da se sve to i desilo. Ponekad se tako cuda desavaju, a ljudi ostaju zateceni, i probude se kada je vec sve gotovo. Neki se i ne probude. Neki ne zele da se probude. Neki nista ni ne primjete. Neki ne zele da primjete.

Bice da je greenhouse efekt igrao glavnu ulogu u epizodi sa kisom. Drma nas i upozorava. Jucer bas odgledah diskusiju na slicnu temu. Fino i pametno zborise i veseli se razidjose. Jedino ne kontam fincadsku odluku da, prije par dana zaplijenjenih 30 000 piratskih pari cipela, zajedno sa jos gomilom zaplijenjenom nesto ranije – spali. Fincad ce spaliti oko 180 000 pari cipela, jer zakon predvidja da sva piratska roba mora biti – spaljena. Kao vjestica na lomaci. Lomaca nece rijesiti problem piratskih proizvoda, ali ce povecati kolicinu greenhouse gasa u atmosferi, i opet ce nam u januaru umjesto snijega padati kisa. Jedan atom klora ce unistiti 100 000 atoma kisika. Uvijek je bilo da zbog pojedinaca stradaju gomile. Zakonski.

Svidja mi se izlozba onog Ceha o EU zemljama. Nesto kao turisticka razglednica na minus prvu potenciju. Finska je predstavljena lezecim pijancem na mapi Finske, Poljska katolickim popovima koji dizu homo zastavu, a Bugarska – WC-om, halom, iliti cenifom. Ovi zadnji su ulozili cak i sluzbene diplomatske proteste Ceskoj vladi i EU. Steta sto Izrael nije u EU. Zakonski.